Zadranin je najbolji mladi igrač lige: ‘Spasili smo živu glavu...‘

Košarka u Europi iz godine u godinu sve je starija. Odavno se produljio igrački vijek, dok se sada pojavio novi trend u kojem američka sveučilišta za astronomske cifre uzimaju mlade, ali i igrače od 23, 24 godine koji odlaze „trbuhom za kruhom“. Teško će se Europa, a samim time i Hrvatska, othrvati američkim dolarima i baš zato treba posebno njegovati svaki komadić dragog kamena koji se pronađe i proizvede u domaćoj ligi.

Ove je sezone specijalizirani košarkaški portal Basketball.hr posebnu pažnju pridodao mladim igračima. Iz kola u kolo pomno izabran „žiri“ pratio je i glasao za mlade nade hrvatske košarke, a nakon napete završnice pobjedu je odnio Niko Šare (21). Apsolutno neiznenađujuće i apsolutno zasluženo. Šare je svojim statusom u Cedeviti Junior već prerastao status mladog igrača, iako on to po godinama i dalje jest. Cedevita je imala sezonu koja se može opisati kao pravi rollercoaster emocija, od sjajnih predstava u FIBA Eurokupu do spašavanja žive glave u domaćem prvenstvu. U svemu tome veliki teret nosio je mladi zadarski razigravač, koji je na kraju u tom uzburkanom moru sasvim solidno proplivao.

– Sezona je bila vrlo turbulentna. Dogodilo se jako puno toga, od dobrih nastupa u Europi do jako lošeg izdanja u Premijer ligi. Promijenili smo čak četiri trenera, od kojih je svaki imao svoje taktičke principe i svoje viđenje košarke. Ovo mi je tek druga prava seniorska sezona, u kojoj mislim da sam puno prošao, a samim time jako sam puno naučio i napredovao.

Damir Krajac/Cropix

Cedevita Junior ove je sezone promijenila čak četvoricu trenera. Koliko je teško bilo tako funkcionirati, kad su se tijekom sezone stalno mijenjale ideje i ljudi oko vas?

– Do smjena trenera dolazilo je zbog loših rezultata. Nama je najteže bilo shvatiti to da loše igramo. Svi smo mi htjeli pobjeđivati i svakom promjenom trenera davali smo sve više kako bismo olakšali i njemu i nama samima. Naravno da nije bilo lagano, no kad smo svi kao ekipa skupili glave, na kraju smo uspjeli izvući sezonu s trenerom Krstićem, i drago mi je što nismo završili u tom crvenom polju na ljestvici.

Dolaskom posljednjeg, četvrtog trenera, Cedevita Junior konačno je proigrala. Vladimir Krstić izvukao je momčad iz mulja i naposljetku je malo nedostajalo da iz kaotične sezone i borbe za opstanak dođu čak i do doigravanja.

– Trener Krstić donio nam je novu svježinu. Promijenili smo nešto u obrani, čime smo znatno popravili taj segment igre, i počeli smo primati znatno manje poena. Promijenili smo i neke taktičke stvari u napadu, i na kraju smo s tom pozitivnom energijom uspjeli pobijediti u šest utakmica zaredom. Imali smo čak dvije prilike, protiv Cibone i Splita, da dođemo do osmog mjesta, doigravanja i nadmetanja sa Zadrom. Na kraju nismo uspjeli, no primarni cilj nakon lošeg ulaska u sezonu bio je ostvaren jer smo spasili živu glavu.

Cedevita Junior ove je sezone zajedno s Cibonom iskoračila u Europu, gdje su se „Vitamini“ prezentirali na sjajan način. U skupini D završili su na prvom mjestu sa samo jednim porazom, dok se u sljedećoj fazi nisu susreli s pobjedom. U međuvremenu su u domaćem prvenstvu zaglibili debelo na dnu. Kako objasniti sjajne europske predstave, koje su paralelno s tim popratili loši rezultati u Premijer ligi? Je li fokus bio isključivo na Europi ili je na naplatu došao kratak roster s previše mladih igrača?

– Da, roster nije bio pretjerano širok kao što ga možda imaju neki klubovi s većim budžetima. Što se fokusa tiče, ja prvi kao mladi igrač nemam nikakvog razloga „birati“ utakmice. Recimo, sada ću u Europi dati 100 posto, a onda ću protiv hrvatske ekipe igrati na 80 posto. Mi smo profesionalci i u našem opisu posla je maksimalni fokus. Jednostavno je došlo do prevelike potrošnje jer smo Europu igrali tijekom tjedna i možda su nas te pobjede opustile protiv nekih ekipa iz domaćeg prvenstva.

Kakvo vam je iskustvo, kao mladom igraču, donijelo igranje u FIBA Eurokupu?

– Meni je to jako puno značilo jer sam prošle sezone igrao ABA 2 ligu, gdje sam upoznao dosta klubova iz regije. Ove godine to sam proširio na cijelu Europu. Mi smo u skupini imali najbolju ekipu Cipra i ponajbolje ekipe Makedonije i Slovačke. Zatim smo u drugoj skupini imali kvalitetnog abaligaša Bosnu, Reggianu, koja je u doigravanju talijanskog prvenstva, i Oradeu, koja je igrala finale kupa s Clujom. Tako da su to sve vrlo kvalitetne ekipe koje su budžetom ispred svih hrvatskih klubova. Bilo je jako lijepo i izazovno igrati s njima, sjajno iskustvo i poticaj za dalje.

U premijernom izdanju izbora Basketball.hr-a za najboljeg mladog igrača, unatoč turbulentnoj sezoni Cedevite, izabrani ste baš vi.

– To je kruna rada u ove moje dvije sezone seniorske košarke. Ta mi nagrada prvenstveno znači kao pokazatelj toga koliko sam napredovao u to vrijeme. Sve to, naravno, ne bi bilo moguće bez suigrača i stručnog stožera, tako da zahvaljujem cijelom klubu. Naravno, da je netko drugi to osvojio, ne bi mi bilo krivo, posebice jer su uz mene tu bili Andro Mirčeta i Toni Torbarina, s kojima sam cijelo djetinjstvo igrao košarku.

Konkurencija u izboru bila je žestoka, a o pobjedniku je odlučivalo posljednje kolo. Vrh je praktički čitave sezone držao tercet zadarske škole košarke – Šare, Mirčeta i Torbarina, koji su s košarkaškom loptom skupa odrasli. Je li bilo nekakvog međusobnog zezanja ili podbadanja u praćenju izbora i glasova iz kola u kolo?

– U početku sezone ne, no kako je sezona odmicala, krenulo je neko sitno zezanje, a na kraju se sve odlučivalo u zadnjem kolu. Baš smo prije toga Mirčeta i ja bili na ručku pa smo malo razgovarali o tome. Na kraju je ispalo tako da sam ja pobijedio za jedan bod i naravno da je bilo malo zezanja, ali sve u pozitivnom tonu.

Vi, Mirčeta i Torbarina nadolazeći ste bekovi koji ste godinama nedostajali zadarskoj košarci. Vidite li se jednog dana zajedno s njima u dresu KK Zadar?

– Sigurno da bih volio s njima igrati, a sada, gdje će to biti, manje je bitno. Ali htio bih da se jedna takva ekipa iz djetinjstva ponovno okupi. Lijepo je što sva trojica igramo u Premijer ligi, gdje imamo značajnu minutažu.

Zvonko Pavic/Cropix

Nadareni zadarski bek u narančastom dresu ima još jednu godinu ugovora s Cedevitom, no je li možda vrijeme za iskorak?

– Još sam jednu godinu pod ugovorom, tako da… Ako netko želi, neka plati, ha-ha.

Za kraj, moramo se dotaknuti i završnice sezone. Doigravanje se već dobrano zakuhalo, a kako vi vidite rasplet?

– Sezona je svakako bila jako interesantna. Zadar vidim u finalu, dok je drugi finalni par vrlo neizvjestan. Iskreno, malu prednost dao bih Ciboni jer su se u zadnjem dijelu sezone jako digli, dok je s druge strane Split pao, ali u finalu mislim da će Zadar još jednom obraniti naslov prvaka države – zaključio je Šare.