Glazbenici i balerine iz Umjetničke škole Luke Sorkočevića obasuti nagradama i pohvalama na 64. Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa!

Učenici Umjetničke škole Luke Sorkočevića zajedno sa svojim mentorima sudjelovali su na 64. Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Jastrebarskom, Samoboru i Zagrebu.

Violinistica Nora Cobenzl (III. kategorija) pod mentorstvom profesorice Klaudije Cobenzl osvojila je drugu nagradu. Čelisti su postigli sljedeće uspjehe: Gabriel Čavlina (III. kategorija) pod mentorstvom profesorice Ani Stjepanović osvojio je prvu nagradu; Zita Medo (III. kategorija) osvojila je drugu a Đive Ćatić (V. kategorija) prvu nagradu, obje pod mentorstvom profesorice Vande Đanić. Kontrabasist Ivano Urljević (III. kategorija) pod mentorstvom profesora Damira Milata osvojio je prvu nagradu. Korepetitor bio je profesor Alberto Frka.

Klarinetist Odin Miljević (I. kategorija) pod mentorstvom profesora Željka Barača osvojio je prvu nagradu, korepetitorica je bila profesorica Stefani Grbić.

U kategoriji Klasični balet - solo učenice Lukre Soko i Iris Selecki (V. kategorija) osvojile su pod mentorstvom profesorice Tee Prkačin prvu odnosno drugu nagradu, a učenica Mara Bulaš (V. kategorija) pod mentorstvom profesorice Alide Vuković prvu nagradu.

Svi navedeni učenici osvojili su prve nagrade na Županijskom natjecanju. Drugu nagradu na Županijskom natjecanju osvojili su: čelistica Gabriela Đanić (II. kategorija) pod mentorstvom profesorice Vande Đanić; oboisti Brigita Režić (III. kategorija) i Đivo Sršen (V. kategorija) pod mentorstvom profesorice Tankice Miteve Mustapić; klarinetisti Erika Kesovija (III. kategorija) i Andrej Stipić (IV. kategorija) pod mentorstvom profesorice Vedrane Dizdar; flautistica Josipa Korda (III. kategorija) pod mentorstvom profesorice Barbare Ćorak.

Uz dobar raspored bude vremena

Đive ističe kako joj je ovo bilo prvi put da je na natjecanju najstarija u svojoj kategoriji, prije je uvijek bila sa starijim učenicima.

- Prvo je bilo Regionalno natjecanje u Zadru koje je dobro prošlo, Državno u Jastrebarskom također je bilo super i jako sam zadovoljna. Konkurencija je bila dobra, bile su još dvije cure sa mnom na Državnom, sve smo bile jako blizu po bodovima. Ove godine sam imala dosta toga i sve to pridonosi tome da se znaš bolje nositi s tremom. Državno je došlo na kraju svega, nakon koncerta s Orkestrom tako da nije bilo treme, nego više osjećaj i želja da to ispadne kako želiš, da budeš zadovoljan, kaže Đive kojoj javni nastupi izvan natjecanja puno pomažu kad je riječ o tremi.

Njezina mentorica ističe kako je pohvalni rezultat bio očekivan jer je Đive kao pouzdana i čvrsta učenica iskoristila svoj puni potencijal, radi dugi niz godina te se razvila u tehničkom i u umjetničkom smislu, ali kao i osoba.

- Izuzetno je zadovoljstvo raditi s njom, ona je ove godine laureat tri natjecanja. Na komornom natjecanju je dobila Oskar znanja, na solo natjecanju i na jakom međunarodnom natjecanju također, dva puta je nastupila s Orkestrom tako da uživam u svakom njezinom nastupu. Ona je spremna i ove će godine na prijemni ispit.

Priznaje Ivano kako je za Regionalno a potom i za Državno trebalo dosta vježbati.

- Mentalno se nisam puno morao pripremati jer sam navikao na javne nastupe pa mi trema nije veliki problem. Rijetko na natjecanju pratim reakcije okoline, gledam instrument i fokusiram se na to što ću odsvirati. U mojoj kategoriji je bio još jedan učenik koji je odlično svirao. Drago mi je da sam bio s njim, da se mogu usporediti iako mi je najvažnije raditi na sebi, podcrtava Ivano koji je triput promijenio mentora.

- To ima svoje dobre i loše strane. Dobre su da od svakog mentora dobijem nešto što od drugog nisam, a loše je što se jako teško naviknem na novi način rada jer svaki profesor ima svoj pristup, priznaje Ivano.

Zita je stekla dosta iskustva na natjecanjima, zadovoljna je svojim razvojem jer svake godine nauči nešto novo, sretna je što napreduje i što radi nešto što voli.

- Naporno je istovremeno posvetiti se dvjema školama, ima puno posla i obaveza, treba svakodnevno vježbati, ali uz dobar raspored - za sve bude vremena. Dosta učenika moje škole ide u Muzičku i na natjecanja, dobri su glazbenici, dosta se u to razumiju pa me pohvale kad pođem na natjecanje, znaju koliki je to trud, ističe Zita.

Profesorica Cobenzl otkriva kako je teško odvojiti se od uloge majke kad vodi svoje dijete na natjecanje.

- Trudim se Noru umiriti i ohrabriti, reći joj da će sve biti dobro i da ‘raspali‘! To joj uvijek rečem! (smijeh) Nori ovo nije prvi put, već je prije bila na nekim natjecanjima i mi smo se ove godine u zadnji tren odlučili prijaviti jer je Nora rekla da bi pošla... Nije još znala zadane skladbe, ali je bila uvjerena da može i uspjeli smo se spremiti tako da sam sretna što je pošla jer je to uvijek dobro iskustvo, posebna trema... Razlika je između koncerta i natjecanja, a ispalo je jako dobro, obje smo zadovoljne, govori profesorica Cobenzl.

Njezina učenica i kćer navodi da joj je s majkom odlično te je nikad ne bi mijenjala.

- Drago mi je što mi je majka profesorica jer se stvarno trudi naučiti me što bolje može, stvarno mi je dobro s njom. Kao mala sam uvijek gledala mamu kako svira i meni se to jako svidjelo, nekako sam znala da želim zbog nje svirati violinu. Volim je slušati kad svira na koncertima, s Orkestrom ili mi doma zna svirati neke skladbe... Na Državnom natjecanju nas je bilo jedanaest u kategoriji, ali pokušala sam se fokusirati i odsvirati što bolje, poručuje Nora koja ne gubi želju za novim natjecanjima.

Vježbanje doma

Gabriel dodaje kako uvjeti za pripremu nisu bili idealni jer je bila stiska s vremenom, s nastavom te pritisak s nacionalnim ispitima u školi, ali je uspio izvući najbolje te mu profesori izlaze ususret pa nakon natjecanja nadoknadi ono što je propustio.

- Razlika akustike između dvorane na natjecanju i naše je ‘nebo i zemlja‘! U našoj je ‘prejaka‘, a tamo je baš lijepo svirati. Neke profesore u komisiji sam poznavao, neke nisam, ali mislim da su objektivno ocijenili moje sviranje. Prije mi je izlazak pred komisiju bio malo stresan, ali s vremenom sam se toliko opustio da se ne sjećam jesam li ih uopće pogledao, komentira Gabriel.

Njegova majka, ujedno i mentorica, ističe kako Gabriel kao svaki učenik ima razdoblja kad je više i manje motiviran za vježbanje. Ispričala je i kako biraju skladbe.

- Generalno gledano, ne treba mu motivacije, a kad i nešto ‘zapne‘, stalno traži što bi sljedeće mogao svirati! Uz moju podršku, više motivira samog sebe! Gabrielu dam prijedloge za skladbe za koje mislim da bi mu bile korisne, ali nastojim da ne bude samo jedna, nego barem dvije-tri na izbor. Koliko god je mlad, nastojim mu objasniti zbog čega je pojedina skladba važna i onda zajedno odlučimo što će svirati jer je ponekad drugačiji dojam o skladbi kad je se sluša i kad je se svira, zaključuje profesorica Stjepanović koja ne zapostavlja tehnički dio, ali joj je umjetnički dojam kod sviranja draži.

Isprva je tijekom natjecanja bila u većoj tremi od sina, ali u zadnje vrijeme sve manje jer zna što može od njega očekivati.

Najmlađi u grupi, Odin, upisao je Muzičku školu jer voli glazbu...

- Mama mi je rekla da je saksofon bolji nego klarinet pa sam joj rekao da ću svirati klarinet, naučio sam ga i borim se na natjecanjima! Ovo mi je drugi put na Državnom natjecanju... Nisam sad očekivao da ću proći na Državno a profesorica Grbić mi je rekla da se koncentriram i smirim, da sviram najbolje što mogu i dam sve od sebe. Bio sam tužan jer sam nešto pogrešno odsvirao, ali sam na kraju bio i sretan i ponosan na sebe jer sam završio na prvom mjestu. Mentor mi svaki put kaže da sam odličan i da tako nastavim... Imam tremu kad počnem svirati, ali kad nastavim, sasvim se izgubi..., prepričava Odin koji doma dnevno svira dvaput po 30 minuta, subotom 45 minuta, a nedjeljom se ipak odmara!

Povratak nakon 25 godina

Profesorica Prkačin objašnjava kako u kategoriji Klasični balet u 25 godina nije bilo discipline solo. 2001. je zadnji put na Regionalnom i Državnom natjecanju bila disciplina solo u baletu a profesorica Vuković sudjelovala je osvojivši drugu nagradu s tadašnjom učenicom a današnjom kolegicom, profesoricom Prkačin!

- Lijepa je poveznica da su naše sadašnje učenice ostavile impresivan dojam. To nam je velika potvrda jer 25 godina ipak nismo imali priliku na takvoj razini prezentirati našu djecu, osjećamo veliku zahvalnost i sreću. Lijepo je kad kao pedagog na vlastitim učenicama vidiš njihovo osobno zadovoljstvo u tom prvom trenu kad izađu, to je taj trenutak koji vrijedi, njihovo zadovoljstvo s postignutim ni s čim se ne može mjeriti, bez obzira što kasnije bude, naglašava profesorica Prkačin.

- Državno natjecanje bilo je doista impresivno, imala sam dojam da se puno više učenika prijavilo zato što su prije 25 godina kao srednja škola postojali Dubrovnik i Zagreb, a u proteklih nekoliko godina su se otvorile škole u Splitu i u Rijeci. Sad su četiri škole pa su nas konkurencija, kvaliteta i prijave za natjecanje oduševili! Moja tadašnja učenica a sadašnja kolegica Tea je bila jako dobra učenica, a očito je da smo napredovali jer smo sad dobili prvu nagradu, uvjerena je profesorica Vuković koja se osvrnula na svoju sadašnju učenicu:

- Mara je vrlo zanimljiva osoba. U svom školovanju je imala jako veliku sreću jer je promijenila nekoliko pedagoga. U baletu je to jako dobro zato što od svakog pedagoga možete uzeti nešto dodatno, Mara je počela s profesoricom Giselle Galiouline koja joj je dala osnove, Doris Pavleković je dala svoje pa onda Tea Prkačin... Nastao je veliki ‘miks‘, a s Marom je jako dobro raditi jer kao učenica jako brzo prihvaća što joj se reče a to je u baletu zahtjevno jer mi ne možemo vježbati doma, nego samo u našoj baletnoj dvorani. Vrijeme provedeno tamo je izuzetno važno. Mara je jedan od potencijala, sluša, jako se trudi i uvijek kad je se pita: "Možeš li još?" Ona kaže: "Mogu!" A znam da ne može! (smijeh) Bit će nešto od nje! - iskreno će profesorica Vuković.

Pomagao je i "Orašar"

Mari se sviđa balet jer voli plesanje i glazbu.

- Prvo se prije nastupa na natjecanju treba zagrijati da se ne bi dogodila neka ozljeda, to traje 45 minuta, a onda ide sređivanje za pozornicu. Iza pozornice ima malo smijeha, malo suza, ovisi o tome kakva je kome trema, a onda dođe trenutak za izlazak na pozornicu i tu zaboravite na sve i plešete dok ne završite! - dodaje Mara čiji je nastup trajao 2,5 minute.

Sudjelovanjem u Orašaru nastalom u suradnji s Kazalištem Marina Držića i Baletnim odjelom Umjetničke škole Luke Sorkočevića balerine su imale neprocjenjivu priliku prikupiti iskustvo javnog nastupa a što im je iznimno pomoglo u natjecanju.

- Djevojke su sudjelovale u svih 50 izvedbi Orašara. Krenule su od najjednostavnije uloge djeteta i baš sad nose glavne plesne uloge na razini profesionalaca. To su baš njih tri tako da imaju iskustvo scenskog nastupa, što im je bila prednost pred drugim natjecateljima, naglašava profesorica Prkačin i podsjeća da su na Regionalnom natjecanju u raznim komisijama sudjelovale profesorice Alida Vuković, Vanda Đanić i Đive Kušelj.

Lukre je kao mala djevojčica vidjela sestru kako pleše balet pa se i ona zainteresirala, družila se s prijateljicom Larom te su se preko njezine tetke zajedno priključile baletnoj školi. Priprema za natjecanje je trajala tri ili četiri mjeseca...

- Orašar mi je dosta pomogao zbog treme i osjećaja na pozornici, zbog pripreme sa šminkom i odijevanja kostima na vrijeme. Kad sam završila, bilo je sreće i suza, sve se pomiješalo... sjeća se Lukre.

Iris otkriva kako je najvažniji savjet njezine mentorice taj da uživa, a na natjecanju se i to može. S Lukrom je išla na ples i završile su u baletnoj školi.

- Vrlo je stresno prije izlaska na pozornicu, ali čim se upali svjetlo, sve nestane. Osjećala sam se spremnom za natjecanje, ali uvijek mislim da može bolje. Tek kad pogledam video sjetim se gdje sam falila tijekom nastupa jer se na nastupu potpuno isključim. A, kad se spustim s pozornice, nadiru razne emocije. Kao i od profesorica tako i od drugih plesača i vršnjaka uvijek možeš naći neku njihovu vrijednost koju onda pokušavaš primijeniti na sebi na svoj način, komentira Iris koja je zadovoljna jer je dosta napredovala kroz ovu školsku godinu.

Učenice i mentorice počastile su se baletom Trnoružica u HNK-u, a vidjele su mlade balerine da se i profesionalcima mogu dogoditi neke stvari koje su se i njima događale.

Nagrađeni na natjecanju, nagrađeni na svoj način nakon njega, obasuti pohvalama, obogaćeni novim iskustvima, učenici Umjetničke škole uz podršku mentora odsvirali su i otplesali svoje na Državnom natjecanju i još jednom dokazali da stoje uz bok s vršnjacima iz cijele Hrvatske te da za njih nema granica.