Na današnji dan prije točno godinu dana napustila nas je kazališna diva Milka Podrug Kokotović, prijatelji su je se prisjetili na poseban način

Kazališna, filmska i televizijska glumica, doajenka dubrovačkog teatra, Milka Podrug Kokotović preminula je 7. lipnja 2025. u 96. godini života.

Točno godinu dana nakon njezine smrti, prigodnim tekstom i pjesmom, prisjetili su je se njezini prijatelji, autorica Džemila Bukovica i pjesnik Ivan Ujević pjesmom Sjećanje na Milku.

Kolege i prijatelji oprostili se od kazališne dive Milke Podrug Kokotović: ‘Bila je naša Judi Dench i Maggie Smith‘

- Ima i neke simbolike u tome da sam se ja rodila kad i Ljetne igre. A predstave u kazalištu KMD i na Igrama pratim samo desetljeće manje od Milkinih 60. na Dubrovačkim ljetnim igrama. Nisam kazališni kritičar, nisam ni kolegica, ali ljubim pisane riječi i njihovu glumačku interpretaciju. Kad Milka zagrmi svojim snažnim baršunastim glasom, kad prostrijeli krupnim magičnim očima, ili kad smekšanim pogledom i šarmantnim osmjehom ozari svoje lice, zatitraš i sam obuzet prenesenom energijom. Onom koja se s pozornice, kao rijekom nošena, prelijeva na publiku. Sad kao bujica, sad kao žuboreći potok, ispunja i nadahnjuje te. I iznova se osjećaš počašćenim i duboko zahvalnim.

U SPOMEN NA MILKU PODRUG KOKOTOVIĆ: ‘Krleža me zvao na Gornji grad, ali ja sam odabrala Dubrovnik‘

I tako hrliš desetljećima tamo gdje je Milka, u kazališnu čaroliju jer joj vjeruješ, jer se s njom i naplaćeš i nasmiješ. I znaš da će svaka nova uloga biti prepoznatljivo Milkom istkana. Uvijek nova, svježa, iz dubine duše iznjedrena. U tih njezinih 60. glumačkih godina, dala nam je toliko prekrasnih uloga, poštujući svoju publiku i voleći Dubrovnik. Nagrađivana je svim lokalnim, državnim i raznim međunarodnim nagradama. Nije voljela intervjue. A voljela je čuti ili pročitati kako ju se hvali. Našim prijateljstvom smo decenijama skupile nezaboravne uspomene i radosne trenutke. U tihom, blaženom smiraju sjećanja neizbrisivo ostaju. Čuvanjem uspomene na Milku odajemo joj zasluženu počast, napisala je Bukovica. 

Sjećanje na Milku

Ružo strasna i vrcava

Ružo Dicma

Ružo splitska

Dubrovačka

Ružo hrvatska

U snovima Sarajeva

U ljubavi stopljena

pod krilima sokola

Miša svoga.

Na daskama razigrana

U stotine lica zbiljna.

Prazna pozornica

Sunce tone nad Goricom

crkvicom sv. Vlaha

Tama

Čempresi se njišu

Drhtiš u vlastitoj tišini

U Jadran duboko zagledana

Zdravija od mnogog uma.

Odnjihalo Dicmo

Utihnula zvona sv. Dujma

Utvrda ti bješe Grad

Igre godinama bez prestanka

Bog ti otvorio svoje dvore

U ljetnikovcima svoje ljepote počivala.