Katja Marasović rođena je 13. studenoga 1961. u Splitu, kao četvrto, najmlađe dijete poznatih splitskih arhitekata i znanstvenika Jerka i Marije (Mirjane), rođene Brajević. Srednjoškolsko obrazovanje završila je u rodnom gradu u Građevinskom školskom centru, u usmjerenju tehnički crtač, i u Srednjoj glazbenoj školi „Josip Hatze“, u usmjerenju violinist. Osim glazbom, kojom se nastavila baviti i u kasnijim razdobljima svog života, u mladosti se bavila i športom - stolnim tenisom te je ostvarila zapažene rezultate.
Diplomirala je 1985., pod mentorstvom prof. dr. sc. Aleksandra Dragomanovića, magistrirala 1996., pod mentorstvom prof. dr. sc. Brune Milića i komentorstvom prof. dr. sc. Mirka Maretića, i doktorirala 2002., pod mentorstvom prof. dr. sc. Vladimira Bedenka, na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1988. položila je stručni ispit za ovlaštenu arhitekticu, a 1999. stekla je licencu Ministarstva kulture za rad na kulturnim dobrima. Usavršavala se u Italiji (École Française de Rome - Rim), Francuskoj (Institut de l‘architecture romaine, CNRS - Aix-en-Provence) i SAD-u (National Park Service, Silver Spring, Mariland). Aktivno je vladala engleskim i talijanskim te pasivno francuskim jezikom.
RADNO ISKUSTVO
Od 1985. do 1987. je volontirala, a od 1987. do 1990. bila je zaposlena u Zavodu za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U razdoblju od 1991. do 2014. bila je zaposlena u Mediteranskom centru za graditeljsko naslijeđe - od 1996. do 1999. kao asistentica na istraživanju graditeljskog naslijeđa Splita, a od 2001. do 2014. kao voditeljica tog centra. U ak. god. 2002./2003. bila je asistentica prof. dr. sc. Ivane Šverko na kolegiju „Osnove predočavanja prostora“ na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Od 2004. do 2014. izvodila je nastavu iz predmeta „Uvod u graditeljstvo“ na preddiplomskom studiju građevinarstva, od 2005. nastavu iz predmeta „Radionica zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa 1“, od 2006. iz predmeta „Radionica zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa 2“, a od 2013. nastavu iz izbornog predmeta „Radionica zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa 3“ na diplomskom studiju arhitekture na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu Sveučilišta u Splitu, na kojem je od 2007. do smrti bila predstojnica Katedre za graditeljsko naslijeđe. Od 2016. izvodila je nastavu iz predmeta „Povijest arhitekture i umjetnosti 1“ na preddiplomskom studiju istog fakulteta.
Sudjelovala je i u poslijediplomskoj nastavi pa je tako ak. god. 1997./1998. i 2000./2001. bila asistentica na vježbama poslijediplomskog znanstvenog studija „Graditeljsko naslijeđe“ Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kolegiju prof. dr. sc. Jerka Marasovića „Istraživanje graditeljskog naslijeđa s aspekta tehničkih znanosti“, u ak. god. 2008./2009. bila je nositeljica izbornog kolegija „Uvod u problematiku interveniranja u povijesnim sredinama“ na Doktorskom znanstvenom studiju arhitekture i urbanizma tog fakulteta, a od ak. god. 2022./2023. vodila je predmet „Naslijeđe“ na istom studiju.
Znanstveno - istraživački projekti
U razdoblju od 1991. do 2018. sudjelovala je na nizu znanstveno- istraživačkih projekata. Od 1991. do 1996. bila je znanstvena novakinja na projektu prof. dr. sc. Jerka Marasovića „Graditeljsko naslijeđe jadranskih gradova i naselja“, a od 1999. do 2002. istraživačica na projektu „Dioklecijanova palača - graditeljstvo“, također pod vodstvom prof. dr. sc. Jerka Marasovića. Potom je od 2003. do 2006. bila istraživačica na projektu „Dioklecijanova palača u Splitu, Izvorni izgled“, a od 2008. do 2010. na projektu „Prostorni razvoj Kaštela od prapovijesti do 21. stoljeća“, oba pod vodstvom prof. dr. sc. Tomislava Marasovića. Od 2010. do 2012. bila je istraživačica na projektu „Atlas hrvatske arhitekture XX. stoljeća“ pod vodstvom prof. dr. sc. Andreja Uchytila sa Sveučilišta u Zagrebu, a od 2014. do 2018. istraživačica na znanstvenom projektu Hrvatske zaklade za znanost „Antički vodni sustavi grada Salone i Dioklecijanove palače i njihov utjecaj na održivost urbane sredine“ pod vodstvom prof. dr. sc. Jure Margete sa Sveučilišta u Splitu.
Profesorica Marasović bila je mentorica nekolicini mladih američkih specijalizanata koji su, u okviru International Summer Intern Program (US/ICOMOS i University of Georgia), radili na raznim zadacima vezanim uz Dioklecijanovu palaču i Baletnu školu (vilu Cambi) u Kaštel Kambelovcu te komentorica i mentorica diplomantima i doktorandima na Sveučilištima u Splitu, Zagrebu, Ljubljani i Veneciji. Godine 2007. i 2008. organizirala je stručne ekskurzije na Siciliju i u Egipat za studente arhitekture Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu. Prema istraživanjima kvalitete nastave - studentskim anketama, njezin je nastavni rad bio ocijenjen najvišim ocjenama.
Arhitektica Katja Marasović je od samih početaka bila usmjerena na znanstveno-istraživački i stručni rad, odnosno na dokumentiranje, istraživanje, zaštitu i obnovu povijesnih građevina te je iste godine kada je diplomirala upisala Poslijediplomski studij Graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Bavila se istraživanjem renesansnih utvrda i utvrđenih naselja Kaštela i Dalmacije te graditeljskog naslijeđa Splita, a naročito Dioklecijanove palače. Postupno je proučavala pojedine dijelove Palače: carev stan, obrambene zidove, arhitektonsku dekoraciju, antičku luku itd., a naposljetku i antički vodovod te kanalizaciju Dioklecijanove palače i Salone. Premda su težište njezina znanstveno-stručnog djelovanja bili gradovi, naselja i otoci Splitsko-dalmatinske županije, s vremenom je širila područje djelovanja, koje je na kraju obuhvaćalo gotovo čitavu Dalmaciju, to jest prostor od najsjevernije točke Dalmacije, otoka Silbe, do grada Dubrovnika, na jugu Dalmacije.
Bila je voditeljica desetak terenskih istraživanja povijesnih građevina i sklopova, autorica brojnih arhitektonskih snimaka povijesnih građevina i četrdesetak arhitektonskih projekata obnove povijesnih građevina od kojih je realizirano 17, među kojima se ističe projekt obnove kaštela Vitturi u Kaštel Lukšiću iz XVI. stoljeća i Baletne škole (vile Cambi) u Kaštel Kambelovcu iz prve polovice XX. stoljeća. Također, bila je i autorica dvaju DPU-a na području Kaštela, autorica šezdestak konzervatorskih elaborata za obnovu povijesnih građevina te suradnica i konzultantica pri izradi brojnih konzervatorskih elaborata. Bila je i urednica niza knjiga, autorica knjige o kaštelanskim kaštelima, sinteze njezina više od četiri desetljeća dugog znanstveno-istraživačkog rada, autorica desetak poglavlja u knjigama, brojnih znanstvenih i stručnih članaka te recenzentica dvadesetak znanstvenih i stručnih članaka, 6 knjiga i 2 znanstvena projekta Hrvatske zaklade za znanost. Za sobom je ostavila niz neobjavljenih zapisa.
Dioklecijanovi podrumi
Sudjelovala je na petnaestak međunarodnih i desetak domaćih znanstvenih skupova, kao i u pripremi dviju izložaba te u dokumentarnom filmu „Dioklecijanovi podrumi“ režisera i scenarista Hrvoja Jelavića-Šake iz 2011. godine. Također, sudjelovala je i na stručnoj razradi izdvojenog stalnog postava Muzeja Grada Splita u Mletačkoj kuli, autorica je i arhitektonske koncepcije stalnog muzeološkog postava Muzeja grada Kaštela, izvedbenog projekta makete izvornog izgleda Mletačkog kaštela u Splitu za potrebe izložbe u organizaciji Muzeja Grada Splita te izvedbenog projekta izvornog izgleda Dioklecijanove palače u Splitu prema kojem su izrađene makete Palače trajno izložene u Dioklecijanovim podrumima i na splitskoj Rivi, kao i Krašev suvenir „Dioklecijanova palača od čokolade“. Na njezin poticaj i prema njezinim smjernicama, 2012., izrađen je logo jedriličarske regate „Labud Classic“ koji se i danas koristi. Početkom 2025. inicirala je i organizirala fotografiranje supstrukcija Dioklecijanove palače, prema fotografijama Nenada Gattina nastalima prije šezdesetak godina, s ciljem utvrđivanja današnjeg stanja supstrukcija. Zasad je provedeno tek probno snimanje.
Katja Marasović bila je članica strukovnih udruženja iz područja arhitekture i zaštite graditeljskog naslijeđa: Društva arhitekata Splita, Hrvatske komore arhitekata, međunarodnog udruženja Frontinus (Internationale Gesellschaft für die Geschichte der Wasser-, Energie- und Rohrleitungs-technik), Društva za očuvanje kulturne baštine Kaštela „Bijaći“, Književnog kruga Split, članica izvršnog odbora međunarodnog udruženja ASMOSIA (Association for the Study of Marble and Other Stones in Antiquity) te znanstvenih odbora domaćih i inozemnih skupova.
Godine 2015. bila je predsjednica organizacijskog odbora velikog međunarodnog znanstvenog skupa o antičkim mramorima ASMOSIA XI, održanog u Splitu, na kojemu je bilo oko 200 sudionika iz 28 zemalja s 5 kontinenata, te je jedna od urednica ospežnog zbornika tog skupa. Od 2020. do 2025. bila je potpredsjednica hrvatskog ICOMOS-a (International Council on Monuments and Sites), a od 2020. članica suradnica Hrvatske akademije tehničkih znanosti. Bila je i dugogodišnja članica Jedriličarskog kluba „Labud“ Split, osnivačica i članica pjevačkog zbora Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, članica Komisije za imenovanje ulica, trgova i spomenika grada Splita, Odbora za dodjelu „Nagrade Vicko Andrić“ i stručnog žirija Međunarodnog festivala arheološkog filma. Javno je djelovala putem predavanja, predstavljanja knjiga, nastupa u televizijskim i radio emisijama o graditeljskom naslijeđu, sudjelovanjem u radu raznih stručnih i znanstvenih komisija, odbora i povjerenstava te sudjelovanjem na stručnim radionicama u domovini i inozemstvu.
Nemjerljiv doprinos sredini u kojoj je živjela
Ostvarila je plodnu suradnju s Društvom prijatelja kulturne baštine Split, Književnim krugom Split, Udrugom „4 grada Dragodid“ i brojnim drugim institucijama te domaćim i stranim stručnjacima. Vrijednom građom upotpunila je zbirke niza institucija: Državnog arhiva u Splitu, Državnog hidrometeorološkog zavoda u Splitu, Arheološkog muzeja u Splitu, Etnografskog muzeja Split, Galerije Meštrović u Splitu, Muzeja grada Kaštela, Muzeja Grada Splita, Pomorskog muzeja u Splitu, Vojnog muzeja Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Zagrebu i dr.
Rezultatima svoga dugogodišnjeg znanstvenog-istraživačkog, stručnog i pedagoškog rada, nesebičnim dijeljenjem vlastite arhivske građe te dugogodišnjim poticanjem i usmjeravanjem mlađih kolega čije karijere je pomno pratila, red. prof. dr. sc. Katja Marasović dala je nemjerljiv doprinos sredini u kojoj je živjela i djelovala. Knjiga „Dioklecijanova palača u Splitu“ Georgea Niemanna, koja je objavljena u izdanju Književnog kruga Split, a koju je Katja Marasović uredila, dobila je Povelju Josip Juraj Strossmayer za najuspješniji izdavački pothvat u 2005., dok je njezina autorska knjiga „Kaštelanski kašteli“ nominirana za Nagradu „Neven Šegvić“ za 2025. godinu.
Zbog doprinosa poznavanju i očuvanju silbenske kulturne baštine, sredinom 2025. proglašena je počasnom članicom Društva za zaštitu prirodne i kulturne baštine otoka Silbe „Samotvorac“. Iste je godine, zbog doprinosa u radu Društva te sudjelovanja u održavanju, zaštiti i promicanju kulturne baštine Kaštela dobila i Zahvalnicu Društva „Bijaći“. Dobitnica je Nagrade za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije za 2025., Nagrade za životno djelo Grada Kaštela za 2025. te posthumno i Nagrade „Viktor Kovačić“ za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata. Do posljednjeg trenutka posvećena svom poslu, preminula je u Splitu 25. veljače 2026. u 65. godini života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....